Predstavom “Maratonci trče počasni krug” Hrvatskog narodnog kazališta Osijek, po tekstu Dušana Kovačevića i u režiji Olje Đorđević, večeras se u Prijedoru nastavlja 17. Međunarodni festivala pozorišta “Zlatna vila” koji se održava pod motom “Smijeh je ozbiljna stvar”.
U pratećem programu u 18.00 časova biće predstavljanje glumice Olge Odanović Petrović, a peta i posljednja takmičarska predstava igra se u 20.00 časova.
Sinoć je pred prijedorskom publikom Bosansko narodno pozorište Zenica igralo predstavu “Kiselina”, po tekstu Asje Krsmanović i u režiji Nermina Hamzagića, a u pratećem programu predstavljen je glumac Mirvad Kurić.
Kurić je na okruglom stolu nakon predstave rekao da je to priča o porodici koja se okuplja oko stola za kojim se pravi zimnica i u kojoj svaki glumac igra po dvije uloge, od kojih je jedna lik babe.
“U procesu pravljenja babe htio sam da, ko god u publici je gleda, pomisli da bi je volio odvesti na more prije nego bude kasno. Otvara se pitanje da li nam je, kad izgubimo dragu osobu, žao nje ili nam je žao postupaka neučinjenih za života te osobe”, rekao je Kurić
On je dodao da publika ovu predstavu voli jer svako pronađe neko svoje lično iskustvo.
“Za mene je najbitnije da se zapitamo da li se trudimo da maknemo egoizam, da budemo bolji prema svojim emocijama i da ne ignorišemo potrebe ljudi oko sebe”, naveo je Kurić.
Glumica Gordana Boban rekla je da je nakon prvog čitanja ovog teksta bila i tužna i sretna, da je tu utisak da je samo prije 40 godina život bio potpuno drugačiji i da je predstava apsolutno katarzična sa svojim komlikovanim, teškim i lijepim trenucima.
“Mlade koji dođu gledati ovu predstavu, ona na više načina može potkanuti na razmišljanje o smislu života, da možda nije toliko važno materijalno i da s nekim s kim dijelimo život budemo dok još ima vremena, a u prvom planu je odnos, prije svega, roditelja i djece”, dodala je Bobanova.
Glumica Selma Mehanović rekla je da je žena koju igra izgubila bebu i da je prilikom građenja lika to iskustvo preuzela od prijateljica, te da je u tome i odgovornost veća.
“I s tim gubitkom i dalje sam žena i dalje se treba vrednovati to što jesam. Nije samo rođenje djeteta potvrda da sam dobra supruga. Druga vrsta bola bila je igrati gubitak supruga, a jedna od najzahtjevnijih uloga u ovom komadu je baba i kako je odigrati”, dodala je Mehanovićeva.
Glumac Benjamin Bajramović rekao je nastajanje ove predstave bilo glumački proces i da u jednom momentu nije bilo granice između teksta i odnosa prema ličnim gubicima.
“Muzici nije učitavano grandiozno značenje, ona je tu bila atmosferski. Ono što je meni ostalo iz režiserovog izlaganja jeste citat iz Ibzena da je pozorište jedino mjesto gdje ponovo možemo vidjeti mrtve. Veliki dio i emotivnosti i značenja predstave dolazi iz tog citata”, naglasio je Bajramović.
Dramaturg Bosanskog narodnog pozorišta Nedžma Čizmo rekla je da je umjetnički savjet ove kuće, kad je dobio tekst Asje Krsmanović, odmah znao da će ga igrati.
“Autorka koristi anticipaciju gdje je publici jasno da će u svakom narednom prikazu neko biti mrtav. To se publici najavljuje da bi se mogla emotivno distancirati i uključiti racio. Dvije izvjesnosti kojih smo prilikom gledanja ove predstave svi svjesni jeste da ćemo svi umrijeti i da će uvijek ostati oni koji žive. Predstava nas suočava i sa vlastitim strahom od smrti”, navela je Čizmo.
Selektor festivala Zoran Baroš istakao je da se ova predstava igra kamerno, a da ju je ansambl sastavljen od glumaca Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Kamernog tetara 55 i Narodnog pozorišta Sarajevo prilagodio igranju u sali.
“Glumci znaju da to nije nimalo jednostavno”, naglasio je Baroš.
On je naveo da predstave selektovane za ovogodišnji festival imaju porodicu kao zajedničku tačku.
“Smijeha ima u svima, negdje više, negdje manje, a zajedničko mentalitetima je da se smijemo i u najtežim trenucima”, dodao je Baroš.
Festival je počeo 23. septembra, a zatvara se sutra dodjelom nargada i koncertom banjalučkog “Kombajn kvarteta”.
SRNA