Šesnaestogodišnja Maša Arežina iz Prijedora prva je učenica iz ovog grada koja pohađa srpsku gimnaziju u Budimpešti.
Kaže da je za ovu školu saznala od mame, a mama od svojih koleginica u Banjaluci odakle ima djece i u prethodnim generacijama.
U devetom razredu počela je da istražuje o ovoj školi preko veb stranice i instagram profila i saznala da Srpski obrazovni i kulturni centar “Nikola Tesla” u Budimpešti ima vrtić, osnovnu školu, gimnaziju, te muški i ženski đački dom.
U januaru ove godine predala je prijavu, dokumente i motivaciono pismo za koje smatra da je presudno ko će biti pozvan na prijemni ispit.
“Napisala sam, biću iskrena, da želim da odem iz malog grada i da bi za mene bio veliki uspjeh da upišem i završim ovu školu. I napisala sam da sam čula da, kada se uspješno završi ta škola i dobije diploma, svi evropski i američki univerziteti imaju širom otvorena vrata za mene”, rekla je Maša Srni.
Ona se prisjetila dana, u aprilu ove godine, kad je saznala da je pozvana na prijemni.
Krajem maja na prijemnom ispitu u Budimpešti imala je testiranje iz srpskog jezika i matematike, te intervju sa komisijom koju čine direktori škole, đačkog doma i psiholog.
Kaže da je na tom intervjuu važno pokazati komunikativnost, odlučnost da se živi u drugom, velikom gradu, da se ima samopouzdanja i da se ne bude nesiguran dok se priča.
“Imam osjećaj da oni, čim počne razgovor, znaju da li ću se ja tamo snaći”, rekla je Maša i prisjetila se da je tokom ljetovanja na moru sa porodicom saznala da je primljena.
Prije 1. septembra, kada je počela nastava u ovoj školskoj godini, jednu sedmicu pohađala je takozvani brucoški kamp. Kaže da je sve vrijeme preplakala, ali da bi ovaj kamp preporučila svima baš zato da prebrode prvu krizu i što prije nađu društvo.
“Jako sam srećna. Djeci koja su ambiciozna, vjeruju u sebe i misle da mogu da se snađu, želim da kažem: samo naprijed. Preporučujem im ovo divno iskustvo. Roditelji su mi rekli da će podržati svaku moju odluku i izbor. I, eto, moj izbor je da ostanem i uopšte nemam dilemu”, poručila je Maša.
Mašine cimerke su iz Prnjavora, Dervente i Banjaluke, a u odjeljenju su još i djeca iz Crne Gore i Srbije.
“Sve učionice nemaju tablu i kredu kao kod nas, već imaju pametne table. Nekako mi je sve novo i moderno. To mi je bilo neobično. I novi predmeti – mađarski jezik, narodopis i ples. Ostali predmeti su kao kod nas”, navela je Maša.
Kaže da se u životu želi baviti glumom.
“Sada tako razmišljam i gluma me jako interesuje. Nisam sigurna hoću li promijeniti mišljenje”, rekla je Maša.
Školovanje finansira Vlada Mađarske koja pokriva troškove smještaja, školarine i većine udžbenika. Roditelji snose trošak hrane u menzi od 150 evra mjesečno, privilegovanu cijenu javnog prevoza, izlete u okviru školskog programa i udžbenike za mađarski i engleski jezik.
SRNA
