Istorijska izložba “Oni i sada drže čas: nastavnici i škole u vihoru Pogroma 1942” otvorena je danas u Memorijalnom muzeju na Mrakovici.
Kustos muzeja, istoričar Marina LJubičić Bogunović navela je da je riječ o zajedničkoj izložbi koja se realizuje u saradnji sa Arhivom Vojvodine i Istorijskim arhivom Novoga Sada, te da su autori izložbe LJiljana Dožić, Snežana Serdar Filipović i Petar Đurđev.
Prema njenim riječima, izložba je posvećena stradanju srpskog stanovništva tokom Novosadske racije, a cilj je bio da se prikaže stradanje srpskog stanovništva na svim okupiranim teritorijama.
“Ovoga puta radi se o mađarskoj okupacionoj zoni i željeli smo da prikažemo da je negdje princip i namjera svih okupatorskih vlasti bio zapravo uništenje srpskog naroda i da je taj princip i odnos prema srpskom narodu bio isti na svim okupacionim zonama”, rekla je Bogunovićeva novinarima na Mrakovici.
Bogunovićeva je naglasila da je cilj bio i da se skrene pažnja na važnost obrazovanja.
“Narodu kojem je oduzeto obrazovanje uništen je identitet i to je uglavnom ono na šta je i fokusirana ova izložba. Zato je ovdje fokus na stradanju prosvjetnih radnika i na zatiranju identiteta jednog naroda”, kaže Bogunovićeva.
Koautor izložbe LJiljana Dožić, arhivski savjetnik u Arhivu Vojvodine, rekla je da se januara 1942. godine u Južnoj Bačkoj desilo veliko stradanje.
“Obuhvatalo je niz mjesta. Najpoznatija je Novosadska racija zbog toga što je Novi Sad najveći grad, pa onda se najviše o njoj pričalo, ali i sva okolna mjesta su isto jako, jako mnogo postradala. Racija je bila u Čurugu, Žablju, Đurđevu, Gospođincima, Mošorinu, Starom Bečeju, Srbobranu, Loku. Stradao je jako veliki broj ljudi. U to vrijeme je u Čurugu bilo oko 9.000 srpskog stanovništva, a stradalo je oko 1.200”, podsjeća Dožićeva.
Pogrom je krenuo kao odmazda za sukob sa šajkaškim partizanskim odredom koji se desio u ataru sela Žabalj gdje je stradalo nekoliko mađarskih vojnika, ali to je bio samo povod, a uzrok je bio mnogo dublji i današnji istoričari Raciju nazivaju genocidnim činom.
“U tom trenutku NJemačka je tražila od Mađarske da se angažuje na Istočnom frontu, pa je Mađarska trebala da dokaže da ona ima problema na svojoj teritoriji, da vojsku treba da angažuje na toj teritoriji i onda su iscenirani ti sukobi”, precizirala je Dožićeva.
Prema njenim riječima, smatra se da je ubijeno oko 4.000 ljudi.
Koautor izložbe Snežana Serdar Filipović, istoričar i arhivista iz Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, rekla je da ova izložba svojim imenom treba da podsjeća na stradanje kragujevačkih đaka i bavi se generalno prosvjetnim radnicima stradalim u Raciji i školama koje su u tom trenutku postale mjesta mučenja, torture i stradanja umjesto mjesta znanja.
“Fokusirali smo se na prosvjetne radnike jer smo o njima imali podatke. Problem izučavanja Racije jeste taj što se imalo jako malo svjedoka. Prijave za stradale su se vršile nakon Drugog svjetskog rata, tako da, ako niste imali preživjele članove porodice ili komšije, niste ni mogli da brojite žrtve, pojasnila je ona.
Ona je istakla da je cilj mađarskih vlasti bio da se zbrišu svi ugledni građani, prosvjetni radnici, ljekari, advokati, bogati trgovci, ljudi čije se zemlja mogla da konfiskuje, čije kuće su mogle da se uzmu.
“Stradalo je i mnogo običnog svijeta, ali mislimo da su učeniji ljudi, koji su bili uticajniji u društvu, namjerno targetirani zbog toga što su mogli jednog dana da budu osnova bilo kakvog pokreta otpora”, zaključila je Filipovićeva.
Istorijska izložba “Oni i sada drže čas: nastavnici i škole u vihoru Pogroma 1942” biće postavljena do avgusta.
SRNA
