Decembar i januar…vrijeme kada sa tv ekrana, sa radio prijemnika, iz prodavnica, novina, na
ulicama…gdje god da se okrenemo vidimo nasmijana lica, sreću, radost…“Sve pršti“ od energije i
razdraganosti, ljubavi…Međutim, neki od nas se ne osjećju tako! Ne osjećaju taj entuzijazam, tu sreću,
tu potrebu da su stalno nasmijani i da se takvima pokazuju. I to je ok! Dajmo sebi dozvolu da se u
vremenu prenaglašenosti sreće i dobrih porodičnih odnosa ne osjećamo tako! Dajmo sebi dozvolu da se
osjećamo baš onako kako se osjećamo autentično iznutra! To je jedino što je ispravno i legitimno bez
obzira na period godine u kojem se nalazimo.
Ponekad imamo osjećaj da nešto nije u redu sa nama jer se u vrijeme praznika osjećamo usamljeno.
Međutim, osjećanje usamljenosti u to vrijeme je veoma često. Mnogi ljudi se bore s tim. Razlozi za
osjećanje usamljenosti su brojni (pjesma drage osobe, mirisi, mjesto gdje je draga osoba sjedila a sada je
prazno…) a njima dodatno doprinose nerealna očekivanja, sentimentalna osjećanja koja prate prazničnu
atmosferu i dodatni stres.
Posjećujući društvene mreže lako zaključujemo da se drugi zabavljaju i bolje provode nego mi. Ono što je
karakteristično za sve ljude jeste da lako dijele svoje lijepe trenutke na društvenim mrežama. Ukoliko
vam to izaziva osjećanje tuge svedite boravak na društvenim mrežama na minimum. Dalje, nemojte
prošlost upoređivati sa sadašnjosti. Pokušajte doživjeti nove trenutke i stvarati nove uspomene. Kao
izvor dodatnog stresa može biti to što praznike ne provodimo sa ljudima koje volimo (bivši partneri ili
izgubljeni članovi porodice). Upravo to, što je praznično vrijeme puno scena sretne porodice i nasmijanih
lica, kod onih koji nemaju porodice ili su izgubile člana porodice izaziva osjećanje usamljenosti. To
osjećanje pokreće naše tijelo da dodatno proizvodi hormon stresa, kortizol, što može uzrokovati
anksioznost, pa čak i depresiju.
Manifestovanje usamljenosti je individualno i razlikuje se od osobe do osobe. Kod nekih ljudi simptomi
usamljenosti su isključivo psihički. Oni osjćaju anksioznost, izolovanost, nedostatak inicijative, manjak
samopouzdanja, teže donošenje odluka, prokrestinaciju, nizak prag frustracione tolerancije, osjećanje
praznine…Drugi mogu osjećati fizičke simptome kao što su glavobolja, zgrčenost u predjelu ramena,
osjećaj nelagode (čvora) u želucu, povećano konzumiranje hrane i alkohola.
Zato, umjesto „savršenih praznika“ napravite prazničnu atmosferu kakvu vi želite, ugodnu atmosferu bez
stresa. Zapitajte se: „Šta me veseli? Kako bi izgledao moj idealan dan? Šta mogu uraditi da praktikujem
što više stvari koje me vesele?“ Osim toga, ovo je jedinstvena prilika da stvorite svoju tradiciju za
praznike koja bi vam pomogla da se osjećate najbolje što u datom trenutku možete.

Vanja Vukojević, psiholog i
Sistemski porodični psihoterapeut